Posložile su se neke sretne okolnosti i susreti koji su omogućili nekolicini nas da samoinicijativno, u zimskim mjesecima, krenemo obilaziti Starogradsko polje. Prije toga smo pročitali sve do čega smo mogli doći o polju, i tako smo krenuli, ne znajući da će se dogoditi gotovo nevjerojatna otkrića, otkrića koja su pomogla da se polje uvrsti u listu zaštićenog područja pod okriljem UNESCOa.

Tako smo u 1982. godini sistematski pregledali 4 modularne jedinice (strige) od po 900 x 180 m uz cestu Stari Grad - Vrboska,  te smo obišli nalazišta koja spominju  don Frane Bulić, Šime Ljubić, Niko Duboković Nadalini i Marin Zaninović.

Izvršena je preliminarna modularna i mjerna analiza parcelacije zemljišta, na temelju čega smo predložili veličinu osnovne parcele od 5x1 grčki stadij odnosno oko 900 x 180 m.Sa sigurnošću smo mogli utvrditi da upotrebljena jedinica mjerenja (stopa) nije ni rimski pes,  ni atički pous već mjera od nešto preko 0,3 m, možda lokalna, za koju tada još nismo uspjeli dobiti uvjerljivu analogiju.

U 1983. izvršili smo trodnevna rekognosciranja prostora na južnoj strani antičkog Farosa, kojom prilikom smo, pored ostalog keramičkom materijala, otkrili i znatnu količinu nedovršenih ili loše ispečenih ulomaka antičke keramike, što je očito upućivalo na ostatke keramičarske proizvodnje na ovom prostoru! Nastavili smo s obilaskom okolnih brda i padina, gdje smo otkrili nova prethistorijska i antička nalazišta.

Svi ovi rezultati bili su više nego ohrabrujući, što je dalo poticaja da se pregled terena nastavi. Skromna vlastita sredstva i izgradnja nove ceste i novog vodovoda kroz polje poremetili su zamišljeni ritam rada. U 1984. i 1985. pješačili smo i pregledavali teren, provjeravajući prije svega suhozidine i krčevine na kojima se odlažu i veći komadi arheološkog materijala s obližnjih nalazišta, te razne izvještaje koje su nam davali mještani, čime je broj poznatih nalazišta u polju znatno povećan. Obavili smo i zaštitna iskopavanja na trasama nove ceste i vodovoda, te na položaju Mirak gdje se također nalaze impresivni ostaci rimske arhitekture.

Zimi 1986. bilo je prvi put moguće sastaviti veći istraživački tim i koristiti novi metod terenskog pregleda Starogradskog polja. Tada, na inicijativu B. Slapšaka, cijelo polje podijeljeno je u 390 kvadrata od po 180 x 180 m (1 x 1 stadij), koji leže na smjeru ostataka antičkih parcela. Potom smo odredili slučajni uzorak od 20%, odnosno 78 kvadrata, koje smo potom sistematski pregledali. Takvim načinom obilaska otkriveno je 23 nalazišta tipa villa rustica, od kojih su neke bile poznate već iz pregleda u periodu od 1982.-1985. Ukupan broj nalazišta, manjih koncentracija keramike ili pak pojedinačnih ulomaka, dosegao je broj od 207, od čega ih je 185 nađeno na ogradnim suhozidinama, odnosno krčevinama.

U okviru kampanje 1986, Zoran Stančič je napravio i analizu mjernog sustava parcelacije u Starogradskom polju na osnovu karte 1:5000, i došao do uvjerljivog zaključka da je osnovna mjera koju su Grci pri tom upotrijebili stopa od 0,302 m, već ranije poznata iz proučavanja prerada stadiona na Peloponezu (Istmija, Epidaur) u 4. st. pr. Krista.

Ovi rezultati bili su dovoljni da privuku istraživače iz inozemstva, s kojima smo postigli zavidne rezultate u periodu od 1987. do 1989. godine.