Povrh sela Dol Sv. Marije nalazi se brdo Purkin (ili Purčin) kuk odakle se pruža izvanredan pogled na Stari Grad i polje, Šoltu i Brač. Na zapadnom dijelu uskog, izduženog hrpta nalazi se impozantna kamena gomila duga najmanje 43 m, a visoka oko 5-6 m. Čini je to najvećom prethistorijskom gomilom na cijelom otoku!

Purkin kuk, vidljiva je gomila i otkopani zid desno uz nju

Šime Ljubić je ovdje prije 120 godina vršio iskopavanja, a tragovi njegova ukopa vide se i danas po gomili. Nešto prije toga jedan mu je težak donio nekoliko kremenih nožića - datirani u novije vrijeme u mlađi neolitik - koje je iskopao u zemlji, blizu ove gomile, a što je vjerojatno ponukalo Ljubića da se uputi u istraživanja koja, ne znamo zašto, nisu dovršena. Sto godina kasnije, ovdje će Marin Zaninović, uz zapadni rub gomile, vršiti iskopavanja. Tom prigodom otkriveni su ostaci raznih masivnih zidina koji tvore nekakav kvadrat (s neistraženim istočnim dijelom) približno 25 x 25 m. Zidovi su različite gradnje a njihov raspored je prilično nejasan, osobito na sjeverozapadnom dijelu. No budući da iskopavanja nisu nikad dovršena, a ni dovoljno precizno dokumentirana, ne može se zasad ulaziti u raspravo o čemu se ovdje radi.

Gradnja općenito odudara od pravilno građenih grčkih kula na Maslinoviku i Toru, a i samih bedema Farosa, iako se na kutnim blokovima svih javlja obrađen rub, takozvana anatiroza, što je karakteristika grčke vojne arhitekture. Mišljenje kako je Purkin kuk ono "jako utvrđeno mjesto" ili "utvrda koja je bila silno nepristupačna" koje spominje Diodor u vezi s bitkom koja se odigrala između doseljenih Grka i Ilira prve godine nakon doseljenja Parana (384. pr. Kr.), to jest mjesto gdje su Parani "dopustili barbarima na otoku da nesmetano ostanu" prebivati, zagovara se već duže vrijeme. Ali istraživač koji to najviše tvrdi, zagovara uz to i mišljenje kako je utvrdu na Purkin kuku gradio Demetrije Hvaranin, između 229. i 219. godine pr. Kr., koji je nikad nije dovršio! To zbunjuje, a zbunjujuća je i činjenica da dosad nije objavljen pokretni arheološki materijal nađen prigodom iskopavanja. Taj materijal bi možda mogao nešto reći o vremenu gradnje i o funkciji objekta, kao što to govori i materijal nađen prilikom iskopavanja grčke kule na Maslinoviku. Moguće je da zidovi tvore dio grčko/ilirske osmatračnice (nešto slično se zbilo i na Toru), ili pak ostatke kakvog svetišta ili trezora nastalog uz spomenutu gomilu.

Ipak, Purkin kuk nije utvrda, odnosno ne može biti ono jako utvrđeno mjesto kojeg spominje Diodor iz jednostavnog razloga što vidljivi ostaci ne odaju oblik neke veće utvrde (ni približno onakve kakvo je Gračišće povrh Vrbanja ili pak Lompić na ulazu u Starogradski zaljev), niti se naziru ostaci nekog naselja. Veličina humka nije neuobičajena u Dalmaciji. Slična joj je, na primjer, Vela gomila na Visu ili pak Velika gomila kod Igrana, da spomenem samo neposrednu okolicu. Ako bi u toj gomili i bili ostaci utvrđenja onda je to utvrđenje jako malo, poput onog na Glavici sa sjeverne strane Starog Grada. Ako su Lompić i Gračišće sačuvani, onda bi se i Diodorovo jako utvrđeno mjesto sačuvalo, da je ono na Purkin kuku. Purkin kuk je preblizu Farosu i teško je zamisliti da bi netko volio imati jako utvrđeno mjesto blizu svog grada. Gdje je onda to jako utvrđeno mjesto?