Faroska hora (Xορα Φαρου / Chora Pharou)
U grčkim agrarnim kolonijama, a Faros je bila takva kolonija čiji
je matični grad bio Paros na istoimenom otoku u Egejskom moru, podjela
poljoprivrednog zemljišta među kolonistima bila je ključna operacija koju je
trebalo obaviti tijekom osnivanja. Mreža dodijeljenih parcela bila je uvijek
geometrijska (i sam pojam geometrije vezan je na mjerenje zemljišta: gr. ΓE =
zemlja). U Starogradskom polju takva mreža grčke parcelacije najbolje je
očuvana na cijelom Mediteranu i to zahvaljujući suhozidinama koje su stalno
kroz 2400 godina građene i obnavljane!
Plodna
ravnica proteže se istočno od početka uvale gdje je smješten Faros, u dužini od
oko 6 km, završavajući u uskoj uvali Vrboske. Prosječno je
široka 2 km. Na jugu graniči s visokim gorskim lancem,
koji donosi potoke kišnice u polja, a na sjeveru su niski, blagi brežuljci koji
gledaju na obližnji otok Brač.

Ortofoto Starogradskog polja (kliknite na fotografiju za veći prikaz)
Nakon
što su sagradili zidine Farosa, a možda već usporedno s gradnjom, grčki
kolonisti su pristupili razgraničavanju i dodjeljivanju poljoprivrednih
parcela. Vjerujemo da je baš to bilo razlog za sukob s domaćim stanovništvom:
Iliri su Grke u tim krajevima poznavali prije svega kao trgovce, koji su
tražili sigurne luke i sidrišta na jadranskim morskim putovima prema Spini i
Adriji, i dogovore s Grcima mogli su tumačiti drukčije nego oni sami. Tek nakon
bitke u kojoj su Farani, uz pomoć Sirakužana, potukli domaće Ilire i njihove
saveznike s kopna, godine 384. prije Krista, imali su cijelu plodnu ravnicu na
raspolaganju, i podjela je mogla biti izvedena.
Područje Starogradskog polja na zračnom
snimku, uočljiva je pravilna parcelacija kako su je izmjerili kolonisti sa
Parosa u 4 stoljeću prije Krista
|
Područje Starogradskog polja s poznatim
arheološkim nalazištima (crveno) i strukturama povezanim sa vodom (plavo)
|
Kliknite na fotografije za veći prikaz.