U grčkim agrarnim kolonijama, a Faros je bila takva kolonija čiji je matični grad bio Paros na istoimenom otoku u Egejskom moru, podjela poljoprivrednog zemljišta među kolonistima bila je ključna operacija koju je trebalo obaviti tijekom osnivanja. Mreža dodijeljenih parcela bila je uvijek geometrijska (i sam pojam geometrije vezan je na mjerenje zemljišta: gr. ΓE = zemlja). U Starogradskom polju takva mreža grčke parcelacije najbolje je očuvana na cijelom Mediteranu i to zahvaljujući suhozidinama koje su stalno kroz 2400 godina građene i obnavljane!

Plodna ravnica proteže se istočno od početka uvale gdje je smješten Faros, u dužini od oko 6 km, završavajući u uskoj uvali Vrboske. Prosječno je široka 2 km. Na jugu graniči s visokim gorskim lancem, koji donosi potoke kišnice u polja, a na sjeveru su niski, blagi brežuljci koji gledaju na obližnji otok Brač.

Ortofoto Starogradskog polja (kliknite na fotografiju za veći prikaz)

Nakon što su sagradili zidine Farosa, a možda već usporedno s gradnjom, grčki kolonisti su pristupili razgraničavanju i dodjeljivanju poljoprivrednih parcela. Vjerujemo da je baš to bilo razlog za sukob s domaćim stanovništvom: Iliri su Grke u tim krajevima poznavali prije svega kao trgovce, koji su tražili sigurne luke i sidrišta na jadranskim morskim putovima prema Spini i Adriji, i dogovore s Grcima mogli su tumačiti drukčije nego oni sami. Tek nakon bitke u kojoj su Farani, uz pomoć Sirakužana, potukli domaće Ilire i njihove saveznike s kopna, godine 384. prije Krista, imali su cijelu plodnu ravnicu na raspolaganju, i podjela je mogla biti izvedena.

Kliknite na fotografije za veći prikaz.