Omfalos i procedura mjerenja zemlje

Zračni
snimak uz kraću stranicu mjernog križa prema Dračevici. U središtu crvenog kruga je omfalos
Iz priručnika rimskih geodeta (gromatika, agrimenzora) znamo, da su u starija
vremena parcelacije pravljene uz više-manje paralelne osovine, pri čemu su
posjedi naslonjeni na te osovine uzdužno (scamnatio) ili poprečno (strigatio). Kada je prevladao sistem mjerenja sa središnjom točkom (lat. umbilicus, gr.
omfalos) i dvije osovine koje se u toj točki križaju, ne znamo.
U doba kada su
nastajale rimske kolonije u našim krajevima (1. stoljeće prije i poslije
Krista) takav sustav je jedini bio u upotrebi, a poznat je kao centurijacija i
ima kvadratne modularne jedinice sa stranicom od oko 712 m. Naše
analize pokazuju, da je Starogradsko polje mjereno baš na taj način, iz
središnje točke.
|
Precizna
mjerenja pomoću diferencijalnog GPS instrument |
To možemo
tvrditi na osnovu deformacija mreže parcelacije, zapaženih na osnovu preciznih
mjerenja na terenu, pomoću diferencialnog GPS mjernog instrumenta, 1995.
godine. Mjerenja su izveli Andrej Bilc i Jure Mlinar.
Primijećeno je da su sve
osovine parcelacije u smjeru istok-zapad veoma pravilne i međusobno paralelne,
ali da se sve neznatno lome na jednoj osovini u smjeru sjever-jug, onoj koja
prolazi uz Dračevicu. Primijećeno je i da se sve osovine u smjeru sjever-jug
neznatno lome na istoj osovini u smjeru istok-zapad, i to onoj po kojoj vodi
put iz Starog Grada u Vrbosku. Otkloni tih osovina prema jugu i sjeveru od te
osovine su međutim različiti.
Točka presijecanja dvije osovine na kojima se
lome sve osovine razumijemo kao polaznu
točku mjerenja - omfalos (raskršće na sjeverozapadnom uglu aerodroma).
Pošto su
grčki geodete raspolagali veoma jednostavnim mjernim instrumentom (groma) koji
nije omogućavao precizno određivanje pravog kuta, na svim točkama gdje su pravi
kutovi mjereni doći će do pogrešaka. Pri određivanju četiri osovine koje polaze
iz ishodišne točke - omfala, dobit ćemo greške u sva četiri smjera. Na osovini,
s koje su određivani pravi kutovi na obje strane (u našem slučaju osovina na
putu Stari Grad - Vrboska), dobit ćemo greške u dva smjera, na svakoj točki
drukčiju. Prave linije se određuju putem viziranja i mjerne trake, odnosno
mjernog štapa (kalamos, pertika).
Preciznost će tu biti velika: osovine od omfala prema sve četiri strane
su potpuno ravne, sve osovine istok-zapad su potpuno paralelne sa glavnom
osovinom (put Stari Grad - Vrboska). Zapažene nepravilnosti dakle omogućuju
razumijevanje postupka mjerenja pri parcelaciji polja.
Naša
rekonstrukcija postupka provjerena je analizom vidljivosti terena iz omfala i s
krajnjih točaka glavnih osovina: analiza pokazuje, da je pozicija omfala
odlična i primjerena za izvođenje mjerenja onako kako smo ga rekonstruirali.

Uočene
deformacije mreže parcelacije, veoma pojačano (ljevo),
Rekonstrukcija
postupka mjerenja antičke grčke parcelacije u Starogradskom polju (1 do 5)

Provjera
rekonstrukcijom ustanovljene polazne točke mjerenja (omfalosa) putem analize
vidljivosti iz te točke
i iz dvije krajnje točke duže stranice mjernog križa
(na putu Stari Grad - Vrboska)