home home
 
 
Kontakt | Mapa weba | Linkovi | HR / ENG
 
ZAŠTIĆENO PODRUČJE I LISTA SVJETSKE BAŠTINE
HORA, A NE AGER
FAROS - HVAR - STARI GRAD
GDJE JE FAROS?
OTOK PAROS
PRIRODOSLOVNE KARAKTERISTIKE OTOKA HVARA
ISTRAŽIVANJA
PRETHISTORIJA
GRADINE I GOMILE OKO STAROGRADSKOG POLJA
GRČKA KOLONIZACIJA JADRANA I OTOKA HVARA
>Osnivanje Farosa
>Putovanje od Parosa do Farosa
>Položaj Farosa
>Faroska hora - Xορα Φαρου - Chora Pharou
Modularna mreža
Metrologija
Omfalos i procedura mjerenja zemlje
Terasiranje
Poljoprivredna proizvodnja
>Kako su Farani štitili svoj teritorij
>Društvena organizacija Farosa
>Farska kovnica novca
>Keramika
>Groblje Farosa
>Demetrije Hvaranin
RIMLJANI NASELJAVAJU FAROS I NJEGOVU HORU
KRAJ ANTIKE I POČETAK SREDNJEG VIJEKA
MUZEJI I ZBIRKE SPOMENIKA FAROSA
ARHITEKTONSKA BAŠTINA POLJA I OKOLICE
ETNOGRAFIJA STAROGRADSKOG POLJA
OKUSI STAROGRADSKOG POLJA
NASLOVNICA  >  Faros i faroska hora  >  GRČKA KOLONIZACIJA JADRANA I OTOKA HVARA  >  Faroska hora - Xορα Φαρου - Chora Pharou  >  Poljoprivredna proizvodnja  >  
Poljoprivredna proizvodnja

Zračni snimak dijelom iskopanog poljoprivrednog imanja sa vilom na Kupinoviku
Zračni snimak dijelom iskopanog poljoprivrednog imanja sa vilom na Kupinoviku (kliknite na sliku za veći prikaz)

Za opstanak zajednice, najvažniji poljodjelski proizvod bili su žito i masline. Parcelirano područje je omogućavalo dobar prihod: ako bi sijali samo žito, tržni višak bio bi između 41.000 i 157.000 srebrnih drahmi (pri čemu je jedna drahma bio dnevni prihod kvalificiranog radnika i njena vrijednost računa se na približno 30 eura). Uz žito sadili su i masline, prije svega na rubnim krševitim predjelima polja. Farani su za svoje potrebe proizvodili vino, uzgajali su i smokve, šipak, bademe, rogač te razne grahorice. Bavili su se pčelarstvom, ribolovom i lovom na divljač. Uzgajali su stoku, kako onu za prehranu, tako i za vuču i nošenje tereta.

Arhitekturni ostaci vile Kupinovik

 Arhitekturni ostaci vile Kupinovik
(kliknite na sliku za veći prikaz)

Fragmenti amfora (keramičke posude za držanje i transport vina i ulja) i pithosi (velike keramičke loptaste posude za pohranu žitarica) nađeni širom područja polja, pokazuju da se ovdje proizvodilo i vino i masline. Krhotina jedne amfore s grafitom - ugraviranim slovima na grčkom -  ΦAPOΣ  (FAROS), zajedno s farskim brončanim novcem, nađeni u Ošanićima kod Stoca u Hercegovini, dobro poznatom utvrđenju plemena Daorsa, ukazuju na trgovačku aktivnost i komuniciranje sa susjednim ilirskim zajednicama.

U hori se pronašlo samo nekoliko malih gospodarskih kuća iz grčkog razdoblja, ali mora da ih je bilo više, samo što su kasnije pokrivene rimskim vilama. Neke od rimskih vila obuhvaćaju površinu veću od 1 ha. Komon sin Filoksenide bio je vlasnik zemljišta na položaju Kupinovik, gdje je otkriven njegov nadgrobni spomenik 1924. godine. On je jedan od rijetkih Farana za čije ime znamo. Mjesto leži nekih 1,5 km istočno od Farosa, tik uz današnju cestu za Jelsu.

Tu su iskapanja obavljana još 1924. godine, a arheolog Marin Zaninović  je ovdje istraživao 1978. i 1979. godine. Istraživanja nikada nisu završena, niti su ostaci  arhitekture uređeni za posjete. Iskapanja su otkrila dobro očuvane zidove, uključujući preše za proizvodnju ulja i vina, iz rimskog doba. Komonov nadgrobni spomenik i nekoliko krhotina helenističke keramike jasno ukazuju na to da su Rimljani gradili na grčkim temeljima, sve do u kasnoantičko doba.

Stvaranjem većih zaliha hrane (žitarica), Faros je postao zanimljiv za obližnje ilirske zajednice, ali ne samo za trgovinu, nego i za pljačkanje. Poljoprivreda Farosa mora da je bila mješovita. Teško je povjerovati da su se vezali samo za jednu vrstu žitarica. Okruženje i velika udaljenost od matičnog grada, i obrambeni bedemi i kule, pokazuju da je gospodarstvo moralo uzdržavati doseljenike, bez potreba za uvozom. Stvarale su se zalihe hrane, tako da je zajednica mogla preživjeti slab urod ljetine, godine u ratu, ili godine kad su bili pljačkani. Iako možemo zamisliti da nije bilo velikih viškova za izvoz, niti velikih prihoda, bilo je sigurno dostatno da se živi, iako ne, poput Tasosa (otok na sjeveru egejskog mora na kojem su Parani utemeljili naseobinu u 7. st. pr. n. e.), da se zajednica širi i naseljava susjedne zemlje.

Jedan grčki međašni kamen, otkriven blizu Staroga Grada u 19. stoljeću, s natpisom OROS MATHIOS PITHEO - granica zemljišta Matija sina Piteja -, jasni je dokaz da je postojala podjela zemlje među građanima Farosa.


© 2009 - 2013 Sva prava pridržana        Autori web portala