Demetrije Hvaranin
|
Demetrije Hvaranin, ilustracija Zorana Tkaleca
iz knjige Faros u plamenu Frane Plančića |
Demetrije
Hvaranin je jedina osoba iz Farosa
spomenuta u antičkim pisanim izvorima. Demetrije je igrao važnu ulogu
tijekom dvaju ilirskih ratova koje je Rim pobjedonosno završio u 229. i 219.
godini pr. Kr. Bio je on najprije
saveznik ilirskog kralja Agrona koji je kontrolirao teritorij od Kerkire (Krfa)
do Farosa. Nakon Agronove smrti Demetrije se povezao s Teutom, Agronovom ženom.
Ona ga je imenovala guvernerom Kerkiru, nakon njegovih uspješnih pljačkaških napada u Epiru i
Peloponezu. To je bilo 230. godine pr. Kr. Kad su Iliri zaposjeli Kerkiru, blokirali su
Otrantska vrata i to je potaknulo Rim da prijeđe tjesnac i napadne Kerkiru. Demetrije se u Kerkiri predao Rimljanima
bez borbe, okrenuvši leđa Teuti. Ona je izgubila gotovo cijeli teritorij, a
Demetrije je bio imenovan od Rima da upravlja tim područjem.
Deset godina
kasnije Demetrije je pljačkao uokolo, pokušavajući čak upasti na Kiklade
(arhipelag kojem pripada Paros). Rim ga je morao zaustaviti i počeo je drugi
ilirski rat. Demetrije je bio u Farosu i branio ga sa 6000 vojnika.
Emilije
Paulo, rimski konzul, napao je Faros, zauzeo ga lukavstvom i, po antičkim
izvorima, sravnio ga sa zemljom. Demetrije je pobjegao makedonskom kralju
Filipu V., potičući ga da sklopi savez s Hanibalom iz Kartage i da se bori
protiv Rimljana. Na kraju je umro u
neuspjelom napadu na Mesenu, na Peloponezu, 214. godine pr. Kr.
Arheolozi
dosad nisu našli nedvojbenih dokaza o razaranju Farosa od strane Rimljana. Arheološki
materijal, i djelomice antički pisani izvori, svjedoče da je Faros postojao kao
neovisni grad, pod zaštitom Rima sve do sredine 1. stoljeća prije Krista kad je
bio uključen u Rimsku provinciju Dalmaciju.
Prema
dvama fragmentima javnog natpisa - psefizma
- očito je međutim, da su nakon
rata 219. godine pr. Kr., Farani poslali delegaciju u Paros da zatraži pomoć u
obnovi grada. Poslanstvo je bilo dobro primljeno u skupštini Parosa i Praxiepis
je poslan da im pomogne u obnovi grada. Iako više od polovice ovog natpisa
nedostaje, sačuvani dijelovi pokazuju iznenađujuće poznavanje grčkog jezika,
stilistike, diplomacije, te zakonskih i društvenih propisa i pravila. Sve nam
to ukazuje da je zajednica Farana, nakon svih nezgoda pod Demetrijem koji ih je
na kraju napustio, sačuvala i održala visoko civilizirani način života, iako je
bila u dalekom dijelu grčkog svijeta, okružena ne baš prijateljskim susjedima.