Demetrije Hvaranin je jedina osoba iz Farosa  spomenuta u antičkim pisanim izvorima. Demetrije je igrao važnu ulogu tijekom dvaju ilirskih ratova koje je Rim pobjedonosno završio u 229. i 219. godini pr. Kr. Bio je on najprije saveznik ilirskog kralja Agrona koji je kontrolirao teritorij od Kerkire (Krfa) do Farosa. Nakon Agronove smrti Demetrije se povezao s Teutom, Agronovom ženom. Ona ga je imenovala guvernerom Kerkiru, nakon njegovih uspješnih pljačkaških napada u Epiru i Peloponezu. To je bilo 230. godine pr. Kr. Kad su Iliri zaposjeli Kerkiru, blokirali su Otrantska vrata i to je potaknulo Rim da prijeđe tjesnac i napadne Kerkiru. Demetrije se u Kerkiri predao Rimljanima bez borbe, okrenuvši leđa Teuti. Ona je izgubila gotovo cijeli teritorij, a Demetrije je bio imenovan od Rima da upravlja tim područjem.

Deset godina kasnije Demetrije je pljačkao uokolo, pokušavajući čak upasti na Kiklade (arhipelag kojem pripada Paros). Rim ga je morao zaustaviti i počeo je drugi ilirski rat. Demetrije je bio u Farosu i branio ga sa 6000 vojnika.

Emilije Paulo, rimski konzul, napao je Faros, zauzeo ga lukavstvom i, po antičkim izvorima, sravnio ga sa zemljom. Demetrije je pobjegao makedonskom kralju Filipu V., potičući ga da sklopi savez s Hanibalom iz Kartage i da se bori protiv Rimljana.  Na kraju je umro u neuspjelom napadu na Mesenu, na Peloponezu, 214. godine pr. Kr.

Arheolozi dosad nisu našli nedvojbenih dokaza o razaranju Farosa od strane Rimljana. Arheološki materijal, i djelomice antički pisani izvori, svjedoče da je Faros postojao kao neovisni grad, pod zaštitom Rima sve do sredine 1. stoljeća prije Krista kad je bio uključen u Rimsku provinciju Dalmaciju.

Prema dvama fragmentima javnog natpisa -  psefizma - očito je međutim, da su nakon rata 219. godine pr. Kr., Farani poslali delegaciju u Paros da zatraži pomoć u obnovi grada. Poslanstvo je bilo dobro primljeno u skupštini Parosa i Praxiepis je poslan da im pomogne u obnovi grada. Iako više od polovice ovog natpisa nedostaje, sačuvani dijelovi pokazuju iznenađujuće poznavanje grčkog jezika, stilistike, diplomacije, te zakonskih i društvenih propisa i pravila. Sve nam to ukazuje da je zajednica Farana, nakon svih nezgoda pod Demetrijem koji ih je na kraju napustio, sačuvala i održala visoko civilizirani način života, iako je bila u dalekom dijelu grčkog svijeta, okružena ne baš prijateljskim susjedima.